Dana 1.listopada 1991. JNA uz potporu srpskih i crnogorskih dobrovoljaca napali su Dubrovnik, Konavle i Primorje neograničenim izborom oružja i bešćutnom taktikom gađanja civilnih ciljeva. Slano su okupirali 4. listopada dok su Čepikuće kao simbol otpora zauzeli 24. studenog 1991. Primorski je puk prognan iz 15 naselja. Pod okupacijom nepunih 8 mjeseci zlostavljano je 119 osoba koje su ostale u okruženju i uništavano sve što je stvarano kroz stoljeća. Do oslobođenja u drugoj polovici svibnja 1992. i kasnije do svršetka rata, Primorci su podnijeli neizmjernu žrtvu: 6 je Primoraca vojnih i 12 civilnih stradalnika, 1 nestali civil, 3 civilna invalida, 24 zatočenika logora Bileća i Morinj u Crnoj Gori, više od 1225 prognanih. U obrani i oslobađanju sudjelovale su dragovoljačke satnije (Primorska, Slanska i Stonska), a udarna snaga oslobađanja bile su 1. i 4. gardijska brigada (Tigrovi i Pauci) uz neizmjerne žrtve. U 15 okupiranih i posve uništenih naselja oštećena je 841 zgrada, od toga su 422 stambene kuće bile spaljene ili porušene, točnije uništeno je 99% ukupnog bogatstva Općine Dubrovačko primorje.