LEGENDE O ROTONDI
LEGENDA O ROTONDI
U davna vremena živio je jedan marljivi starac sa svojom kobilom zvanom Rotonia. Ona mu je bila sve - i obitelj i snaga. Radom je starac stekao golemo blago, no kako su mu se dani bližili kraju, teška mu je misao pritisnula srce. Kome ostaviti plodove svoga života kada zlato ne može ponijeti sa sobom u grob?
Svakoga dana bježeći od teških misli o bogatstvu i smrti, starac je vodio Rotoniu na pašu kod Bijele lokve. Bila je to mala i okrugla lokva. Njena dubina bila je tajnovita i neistražena, a voda čista i mirna poput ogledala. Rotonia je najviše od svega voljela piti vodu s toga čarobnoga mjesta. Tog sudbonosnoga dana, vidjevši svoj lik u sredini, u dubini lokve, njezino plemenito, ali osamljeno srce zatreperilo je. Pomislila je da u vodi živi netko njezin. U želji da dotakne to drugo biće, zakoračila je naprijed, izgubila tlo pod nogama i utopila se u nepreglednim dubinama Bijele lokve. Nakon gubitka Rotonie, starac je ostao potpuno shrvan. Bijela lokva bila je jedino mjesto gdje je pronalazio utjehu. Svakoga dana dolazio je do nje, sjedio u tišini i dijelio svoju golemu bol s mirnom vodom lokve. Ta je lokva bila najljepša u proljeće, posuta sa stotinama divljih cvjetova s točno osam latica. Gledajući taj prizor, starac je shvatio da to posebno mjesto mora podijeliti s drugima. Odlučio je podijeliti svoje bogatstvo. Starac je unajmio najbolje klesare i naredio da se sagradi okruglo okupljalište za mir i spokoj. Građevina je imala oblik cvijeta, baš poput onih s osam latica koji su nicali uz Bijelu lokvu. U kupolu građevine smjestio je svoje zlato otopljeno u obliku Rotonina zvona. Svetište je nazvao po svojoj najvjernijoj prijateljici – Rotonda. Ondje su umorni putnici i tužni ljudi dolazili pronalaziti utjehu, mir i ljepotu, baš onako kako je starac nekad pronalazio svoju Rotoniu.
Danas o ovoj drevnoj crkvici znamo malo. Njezini kameni krov i kupola davno su uništeni, a njezini goli zidovi s osam apsida skrivaju tajnu o tome tko ju je sagradio i komu je bila posvećena. Na njezinim zidinama danas nema zvona. Stara narodna predaja kaže da su ona zakopana negdje u blizini. Možda ćemo ih jednoga dana pronaći – negdje duboko u zemlji, negdje u dubinama Bijele lokve ili oko vrata kobile Rotonie čiji duh i danas mirno pase travu kod Bijele lokve.
Cvita Lobrović, 3. razred OŠ Slano
LEGENDA O ROTONDI
Rotonda je mala crkva koja se nalazi u Ošlju. Pokraj nje zakopana su zvonca. Tamo se nalazi i Bijela lokva.
Jednog dana došao je knez na konju kraj Bijele lokve. Konj se sagnuo napiti, ali knez nije bio pažljiv pa je upao u lokvu. Konj se prepao i iskopao zlatna zvonca. Zavezao ih je za konopac. Izvukao je zvonca i kneza. Ali došla je velika oluja, Rotonda se srušila i pretvorila se u hrpu kamenja. Vile su to vidjele i zaustavile oluju. Nakon što su zaustavile oluju, bacile su se na posao s knezom. Kada su sva kamenja stavili na hrpu, počeli su graditi Rotondu. Međutim, nije bilo dovoljno kamenja pa je nikada nisu dovršile.
Sada Rotonda izgleda kao cvijet s osam latica, a neke podsjeća na ključ. Zvonca su zakopana negdje pokraj Rotonde, a Bijela lokva je ostala ista.
Nika Bujak, 3. razred OŠ Slano